Skela - kutak

Od dana kad su nam putevi
postali zajednički hod,
svojom ljepotom,
unosiš svježinu
i spokoj mojoj duši.
Tada spoznao sam,
da nije slučajnost,
jer poslao te sam Bog.
Sve ono što sam godinama sanjao,
sve ono za čime je srce tragalo,
pronašlo je u tebi.
Pogledom i sjajem očiju,
zauvijek si osvojila moje misli.
Nježnošću i ženstvenošću,
postala si moja vječnja želja i čežnja.
Ti si biser,
koji ću čuvati do kraja života!

Subota, 02. lipnja 2012.
M.Č.
B.S.

Što to poput starog mijeha
raspiruje sumnju moju,
otkud toliki nemir u duši?
Unatoč želji za slobodom osjećaja i htjenja,
nešto me kao užem privezano,
vraća u ustajalost životne borbe.
Razna pitanja,
nametnuta kao izazov,
isprepliću se u potrazi za smislenošću
i svrhovitosti životnog hoda.
Kao da je težnja neograničena vremenom
i neprestano me usmjerava
na nove i neistražene puteve.
Iako, svjestan nepoznatog
i neviđenog horizonta,
željan sam prosvijetljenja i čistoće misli,
bistrog pogleda i mira u duši.

Subota, 19. svibnja 2012.
M.Č.
B.S.

Gdje si sada,
Ti kralju svemira,
Gdje si sada,
poznavaoče svake misli?
Vidiš li ovu nemoć i ovaj bijes,
osjetiš li mržnju, tugu i samoću?
Nemam više nadu,
ni vjeru u ovaj svijet,
učini nešto, ako možeš,
pošalji mi lijek.
Olakšaj mi olovne misli,
daj mi snage da vjerujem,
iako su nam se možda putevi razišli,
kaži mi: možda ipak pretjerujem?
Ti me poznaješ po svakom koraku,
ne dopusti da zalutam u svjetovnom mraku.

Utorak, 01. svibnja 2012.
M.Č.
B.S.

Gorak je okus života,
poput pelina što natapa žedne usne.
Sladak je grijeh,
slađi od pčelinjeg meda.
Krhke su grane moje duše,
lome se pri svakom grubom dodiru.
Teške su misli,
opterećene strahom
i neprestanim razabiranjem.
Krvavo je srce,
natopljeno snažnim osjećajima,
i dubokom čežnjom za njenim dodirima.
Vječna je spoznaja,
da me Voli više od života...

Četvrtak, 26. travnja 2012.
M.Č.
B.S.

Gledam Te s visine,
Ti čovječe mali..
Gledam ti plodne njive
koje te hrane,
šume koje te griju..
Gledam kako se neumorno boriš
ne brojeći dane, mjesece, godine..
Gledam Te kako preživljavaš,
iako okolnosti nisu obećavajuće.
Gledam Te kako u život unosiš nadu,
unatoč strahu koji te plaši.
Gledam Te,
kako nastojiš biti ČOVJEK.

Nedjelja, 01. Travnja 2012.
B.S.

Ako te i vječnost istrgne
iz mojih ruku,
ili java prekine san,
Ti u pogledu mom
pronađi utjehu,
ljubeći sliku moju,
izdrži još barem jedan dan.
Ako i kiša ispere ime moje,
i travom obrastu staze
kojima sam gazio,
ako izgore papiri,
na kojima sam pjesme pisao,
nikada se neće isprati sjećanje,
i nećeš zaboraviti gdje sam gazio,
kojim putevima prolazio.
I, onda, kada se duša umiri,
Ti znat ćeš, da samo sam
za tebe disao.

Petak, 20. siječnja 2012.
M.Č.
B.S.

Zaplovio sam olujnim morem,
ne sluteći kamo idem.
Ispunjen gorkom čežnjom,
tragao sam za vječnom ljubavi.
Vjetar je udarao u zategnuta jedra
i nosio me beskrajnim morskim plavetnilom.
Valovi me neprestano udarahu sa svih strana,
a čežnja je postajala sve jača.
Sam i izgubljen u bezdanu
uporno sam tragao za djelićem čarolije.
Umoran od plovidbe,
bacih zahrđalo sidro koje je lagano tonulo,
ne bi li dotaknulo dno dubokog mora.
Zamišljao sam Te,
ali slika u mojim očima nije bila nikad dovoljno oslikana.
Nedostajalo je nešto.
Nedostajala si ti.
U sasvim neočekivani trenutak,
izronila si iz morske dubine.
Očiju boje smaragda,
obasjala si mračnu dušu mog usamljenog broda.
Svojim zrakama ulila si nadu
i spokoj ovom samačkom lutanju i traganju.
Nadu za ljubav,
spokoj za nemirne noći.
Sve je zastalo na tren.
Naši koraci postaše predodređeni za vječnost.
Tada sam te prozvao imenom - Muzo Moja!

Posvećeno Mojoj Muzi,
M.Č., 12. prosinca 2011.
B.S.

Pogledom uperenim na osvijetljeni grad
zavijen u noćnu tišinu,
pokušavam razotkriti
značaj životne ubrzanosti.
U strahu od „sutrašnjeg dana“,
mnoštvom postavljenih pitanja,
želio bih proniknuti „tajnu“
koja mi ulijeva snage u ovoj misaonoj borbi..
Tek onda kada osjetimo strah,
tek onda kada nam život zastane na tren,
prepoznajemo veličinu darovane ljubavi.
Zar nas jedino strah pred smrću
može izdignuti iz tame
naše svakodnevne opterećenosti?
Uspijevamo li samo u strahu
progledati i doživjeti ljepotu
koju smo tamom zasjenili?
U nebeskoj neograničenosti,
osjećam smirenost još pomalo
uznemirene duše.
U promatranju uzvišenosti svega stvorenog,
postajem svjestan smislenosti
i neizmjerne veličine
ljubavlju prožetog Stvoritelja.


U Zagrebu, 19. svibnja 2011.
B.S.

U snovima me neprestano progoniš,
zarobljen sam pod težinom misli,
koje poput tamnih noći obavijenih
sjenkama nade i želja,
žude za pogledom tvojih
predivnih kristalnih očiju.
Ti kraljice, nebeska zvijezdo,
padni mi u zagrljaj,
neka snovi pretvoreni u stvarnost
postanu svakodnevica pod zrakama sunca.
Kraljice moja, ti Apolonova muzo,
obljubi me poljupcima svojim,
za kojima danomice čeznem.
Ispuni me blizinom i spokojem,
jer želim osjetiti mekoću kože,
miris kose i slatkoću usana,
nježnost dodira i snagu glasa tvoga.
Kraljice moja, čekat ću te,
pod zalaskom sunca,
ispod zvjezdanog neba,
dođi da te Apolon učini božicom svojom!

U noćnom žamoru
misli mi se isprepliću.
Svaka nosi svoju težinu
vremenskog, prolaznog.
U dosezanju onostranosti nebeskih sfera,
načinjem nemogućnost,
nedozrelost i plitkoću traganja za vječnim,
neodređenim ciljem.
Ipak, u darovanosti noći,
uviđam spokoj nemirne duše
koja u zaigranom naporu
čezne za čistoćom
u beskrajnom prostranstvu mogućnosti.
No, trenutnost spokoja,
u prolaznosti želja
i traganja za stalnošću,
i nepromjenjivošću,
utire put besmislenom hodu
kroz zemaljsko.
Savladan umorom
i napornim razabiranjem misli,
mirim se nemogućnošću prodiranja
u nedokučivi kozmos ljudske stvarnosti.